Foglalás
Bezár

Hotel Mozart Opatija

Sinonim za iskrenu i toplu dobrodošlicu, mjesto gdje će rado odsjesti svatko tko cijeni romantičnu atmosferu i visoku kvalitetu usluge. Ovaj predivan boutique hotel, izgrađen 1894., pisao je turističku povijest Opatije od njenih samih začetaka.

Zgrada, spomenik kulture, koja je nadahnuta secesijom, ugostila je društvenu kremu prošlih stoljeca, a te visoke standarde njeguje i danas.Svojom pozicijom u samom središtu grada, tek nekoliko koraka od gradske plaže i poznate gradske šetnice, Mozart, prvi boutique hotel sa 5 zvjezdica u regiji, zadovoljit će očekivanja i najzahtjevnijeg gosta. Najljepše od prošlosti uz najmodernija dostignuća suvremenog doba, namijenjeno isključivo Vašem potpunom užitku.

Gostima je na raspolaganju 26 prostranih dvokrevetnih soba i tri hotelska apartmana. Svaka od soba na svoj način dočarava sjaj i raskoš prošlog stoljeća, pružajući pritom sav komfor modernog doba. Pažnja posvećena detaljima, originalna arhitektonska rješenja i elegancija u kombinaciji s gostoljubivošću domćina stvaraju toplu atmosferu. Ljubitelje starina očarat će namještaj koji u pojedinim sobama broji više od 200 godina.

A svi romantici, zaljubljenici u more, sunce i galebove, bit će oduševljeni pogledom koji se s balkona soba pruža na čitav Kvarnerski zaljev. Pravi hedonisti svakako će uživati u komforu naših apartmana, u aromi kave i mirisu mora uz jutarnje novine i doručak serviran na balkonu. U tradicionalnoj atmosferi secesijskog nasljeða, u rezidencijalnom apartmanu svaka se žena bar na trenutak pretvara u princezu. Osoblje hotela pobrinut će se da se svaka Vaša želja ispuni i bez čarobnog štapića. U tradicionalnoj atmosferi secesijskog nasljeða, u rezidencijalnom apartmanu svaka se žena bar na trenutak pretvara u princezu.

Osoblje hotela pobrinut će se da se svaka Vaša želja ispuni i bez čarobnog štapića

Priča o zgradi



Godine 1894. sestre Francisca i Antonia, rodom Pošćić Oršić a udajom Jurković odnosno Kompanjet, naručile su od građevinara Giovannija Skerla podizanje kuće identične susjednoj vili Opatija (Abbazia) u vlasništvu njihova brata Feliksa. Kuća, nazvana Villa Istria, mijenjala je otad vlasnike ali ne i namjenu pansiona. Nakon sestara Pošćić, 1911. ju je naslijedila kćer Franciske, Justina, udana za natporučnika austro-ugarske vojske Amadea Kopanija, koja je vilu i nadogradila do današnjih gabarita (neko vrijeme vila je bila i depandansom pansiona Hausner, lociranog na mjestu današnjeg hotela Milenij). Između dva svjetska rata, villu Istria je posjedovao Mađar Franjo Sterk i preimenovao je u hotel Eden. Po okončanju Drugog svjetskog rata, u zgradi je kraće vrijeme smještena komanda Jugoslavenske Armije, potom dječji dom, a od 1960. objektu se vraća prvobitna turistička funkcija i nadjeva novo ime – hotel Esplanade.
Godine 1994. hotel kupuje Veljko Barbieri i sljedeće godine otvara ga temeljito renoviranog i s novim imenom, Mozart. Velike vlasničke i financijske peripetije koje su potresale poslovanje hotela 1990-ih okončane su tek 2006., kada objekt kupuje obitelj Shalabi koja hotel još jednom obnavlja i 2007. otvara moderni wellness-kompleks.

Priča o vlasnicima



Veljko Barbieri rođen je 1929. u Makarskoj, u građanskoj apotekarskoj obitelji plemićkog talijanskog podrijetla, koja je dala i gradonačelnika Makarske. Od 1941. sudjeluje u NOR-u, najprije kao SKOJ-evac, a potom i partizan. Sa šesnaest godina već ima visok vojni čin i zapovijeda bataljunom. Dobitnik je Ordena za hrabrost, a 1948. je postao poznat i po uručivanju Štafete mladosti Josipu Brozu Titu. Završivši nakon rada Vojnu akademiju, zapovijeda minolovcem, a kasnije izvanredno studira i diplomira ekonomiju. Zapošljava se u zagrebačkom poduzeću „Rade Končar“. Više godina kao predstavnik „Končara“ živi i radi u Milanu.
Godine 1964. doselio se u Opatiji. Početkom 1980-ih osniva Adriatic Club Yugoslavia /ACY, kasnije Adriatic Club International – ACI) i gradi dvadesetak marina diljem Jadrana. Početkom 1990-ih osniva vlastitu tvrtku „Barbieri nautika“ koja se bavi konzultantskim uslugama. Autor je projekta „Sto lučica“ hrvatskog Jadrana.
Od malena je vezan za mora i jedrenje. Osvajao je mnogobrojne trofeje na domaćim i međunarodnim regatama. Autor je knjige memoarskih zapisa „Protiv vjetra“ (Rijeka, Adamić, 2003.).

Ivan Ljubičić (Banja Luka, 1979.), jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena i zet najnovijeg vlasnika hotela "Mozart", Abija Shalabija, prvi je puta u Opatiju stigao kao jedan od mnogobrojnih izbjeglica, u vrijeme Domovinskog rata. Godine 2004. osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni (u paru s Ančićem), a godinu dana kasnije i Davis Cup. U svojoj je karijeri osvojio osam velikih turnira, bio trećeplasirani igrač svijeta, a dvije je godine zaredom (2005.-2006.) proglašavan i najboljim sportašem Hrvatske.

Turizam u Opatiji



Turizam u Opatiji datira od 1844, kada je riječki trgovac žitom i drvom Higinij Scarpa tu sagradio ljetnikovac koji je po svojoj supruzi nazvao "Villa Angiolina". Godine 1884. dovršen je prvi hotel "Kvarner" (neoklasicistički stil) i luka za putničke brodove.Status primorskog klimatskog lječilišta Opatija je dobila 1889. godine. Postala je pojam u turističkom svijetu i dobila popularno ime "Nica Jadrana".

Najveći broj turista u Opatiju dolazio je iz Beča i Budimpešte, preko 80%, a ostajali su na oporavku po tri tjedna, tokom zime i proljeća. "Villa Angiolina" je ugostila caricu Mariju Anu, suprugu Austro-ugarskog cara Ferdinanda I. 1860. cijelu kupališnu sezonu. Opatiju zatim pohode i druge okrunjene glave: austrijski car Franjo Josip, njemački i švedski kraljevski par, vojvodski par iz Luxemburga, rumunjski kraljevski par Karol i kraljica Carmen Silva, po kojoj je dobila ime šetnica, grčki kralj Georg, knez Vilim Hohenzollern, bugarska kraljica i mnogi prinčevi, kneževi, nadvojvode..